Rab je najsjeverniji otok hrvatskog primorja s mediteranskom vegetacijom. Profesor Günter iz Graza pisao je 1912. god. : "Mnogobrojne posjetitelje Rab zahvaljuje svojoj bogatoj vegetaciji ponajprije parku Komrčar, djelu nadšumara Belije iz 1883. god. kome će stanovnici otoka zasigurno jednog dana podići spomenik. Posjetitelj se sa otoka vraća oporavljen morskim zrakom i prisjećati će se još dugo boravka na ovom predivnom otoku". I doista su stanovnici Raba ponosni na raskošnu vegetaciju, na stoljetni park Komrčar sa svojim pinijama, božikovinama, agavama . . . i na vrijednog nadšumara kojem su podigli spomenik baš kao što je prorekao oduševljeni putopisac.

Osim parka Komrčar, jugozapadna strana otoka je bogata raznovrsnom vegetacijom: pinijama, palmama, maslenicima, zelenim pašnjacima, vinogradima . . . čini se da je otok svoje ime dobio zbog šumovitosti. Starinski nazivi Arva, Arba, Arbia ili Arbitana, na talijanskom Arbe i hrvatskom Rab, potječu od ilirskog Arb, što znači taman, zelen, šumovit. Jedan od najljepših i najšumovitih predjela je Suha Punta i rt Kalifront. Nasuprot tome je sjeveroistočni dio otoka Raba, onaj okrenut kopnu i Velebitu, krševit, potpuno ogoljeli, surov i doima se poput pejsaža sa mjeseca.

Rab je otok sunca i vjerujte to nisu samo prazne riječi: zime su na otoku ugodno blage dok su ljeta vruća s prosječnom insolacijom od 2.600 sunčanih sati godišnje odnosno u ljetnim mjesicima preko 10 sati dnevno. Srednja temperatura zraka ljeti iznosi 26°C, dok se zimi najniža temperatura po pravilu ne spušta ispod 10°C. Doista pravi sunčani raj u bilo koje doba godine.